Ali kad se čovek bolje razmisli, ako to jest uopštima ljudi koji se takvim opasnim sportom bave, mora moje pokojne strini dati dublji značaj. Zamislite samo, kakva se meni bude laština uvrtila u glavu. U mnogom je mi cela ova naša, mila nam i napaćena zemlja, liči na moju pokojnu strinu.
U detinjstvu me je pre škole vaspitala sirota strina i to razume se kao pametna žena bez batina, a posle sam išao u školu, gde su od osnovne škole pa do najviše programi tako divni da ja i dan danji verujem da je moja strina bila jadnica u prosvetnom svetu i imala najjači utjecaj.
Dakle, škola je produžila vaspitanje isto anako kao i strina, samo malo savršenije batinama. Škola mi je, moram priznati, bila mnogo gora i teža od strine.
Kad polazi od kuće u školu, opet tako isto, ide mirno, nogu pred nogu, gleda predase, i čim dođe u školu, ostavi svoje knjižice i seda mirno na svoje mesto, a ručice opruži na klupi.